U samim počecima, drvo je igralo veliku ulogu u pravljenju piva. Najvažniji djelovi pivarske opreme, poput fermentacijskih spremnika i bačvi, su bili napravljeni od drveta. Drvene bačve postojale su i prije drevnog Rima, ali su Rimljeni ti koji su ih popularizirali nakon što su uočili kako Gali transportiraju pivo u hrastovim bačvama. Kad su shvatili praktičnost drvenih bačvi, počeli su njima zamjenjivati glinene amfore koje su koristili u to vrijeme.
Dizajn bačve je jednostavan, a opet briljantan. Briljantnost leži u bezvremenskom, trbušastom obliku koji je bačvu učinio hrapavom, izdržljivom i lakom za korištenje (kotrljanje). Najčešće se za izradu biralo drvo hrasta zbog toga što je znatno mekše i samim time lakše ga je savijati u željeni oblik dok čuva tekućinu iznutra od vanjskih utjecaja. Osim praktičnog dijela, hrast utječe i na zanimljiv spektar okusa sadržaja iznutra. Budući da je proces izrade bačvi poprilično radno iscrpljujuć i skup, bačve su se često ponovno koristile što je rezultiralo time da svaka tekućina koja završi u bačvi poprimi dio okusa one prethodne koja je bila u njoj.
Danas, drvo doživljava ponovni povratak na scenu gdje mnogi pivari eksperimentiraju s procesom odležavanja piva u bačvama u kojima su prethodno držali vino ili viski. Najčešće vrste takvog piva su kiselkasta i jaka crna piva koja poprimaju okuse ranijih tekućina u bačvi dodajući na taj način dodatnu složenost njihovoj, ionako, bogatoj aromi. U moderno doba, gdje su kvaliteta, kontrola i konstantnost od ogromne važnosti, ovako nešto može se smatrati pivarskom avanturom s neizvjesnim i potencijalno vrlo zanimljivim rezultatima.
Drvo, kao što vidimo, ima mnoge prednosti, ali čišćenje svakako nije jedna od njih. To je jedan od razloga zašto je Karel Dimmer, važna figura u povijesti Staropramena, 1920-ih odlučio učiniti hrabri korak u vidu zamjene drvenih bačvi dodatno ojačanim betonskim spremnicima, kao i onima od nehrđajućeg čelika. Zahvaljujući tom potezu, Staropramen je postao pionir u dosezanju i zadržavanju visokih standarda za dosljednu kvalitetu piva. U to vrijeme, takav potez, u najmanju ruku, nije bio najpopularniji. Kao što povijest pokazuje, Karl Dimmer je odlučio modernizirati pivarstvo u pravom trenutku, budući da se cijela pivarska industrija tijekom 1950-ih okrenula aluminiju i nehrđajućem željezu.
Zahvaljujući predivnim nepravilnostima drveta, hrastove bačve uvijek će se promatrati pod romantičnim svjetlom i smatrat će se važnim dijelom pivarske povijesti kojeg se treba prisjetiti s vremena na vrijeme kako bi se ustanovili koliko smo napredovali i zbog kojih razloga.
