Varenje piva je ponavljanje istih koraka opet i opet. Učenje na pokušajima i greškama. Često zaboravljamo da je jedina vrlina koju svi pivari zapravo posjeduju - strpljenje.I to jako puno strpljenja. Veliki kuhar pripremit će jelo i odmah ga probati. Ako osjeti da ga je potrebno popraviti, može to učiniti odmah. Kod pivara, potrebno je nekada par mjeseci kako bi probao svu ljepotu ploda svog truda. Pokušaji i pogreške iziskuju puno vremena, ali i novca.
Jednom kada je pivski proces završen, a pivo ohlađeno, dodaje se kvasac i pivo se skladišti kako bi fermentiralo i ostarilo. Ovo je najvažniji dio u proizvodnji piva i dio gdje pivar ne radi apsolutno ništa. Sve što treba je kreirati odgovarajući okoliš u kojem će kvasac učiniti svoje i pustiti pivo na miru. Proizvodnja piva vrlo je spor proces. Inače, prvih par dana, mlado pivo, još nezrelo, ima neuravnotežen, čak i prazan okus. Ali polako, kako vrijeme odmiče, okusi dozrijevaju i pivo polako postaje sve više i više zaokruženo, dok u konačnici ne postane odlično piće koje svi volimo.
Većina piva podrazumijeva svježu konzumaciju. Jedno od ekstremnijih primjera je pivo u bačvi. U trenutku kada pivo poprimi određenu razinu zrelosti, transportira se u barove koji imaju spremište za njega u obliku pivskih bačvi koje omogućuju svježinu potrošačima.
Mlado pivo zaista ima jedinstven okus. Pjena, posebno ona u Mliku, je nešto zaista posebno. Nešto najbliže tome vjerojatno je zrelo nježno mlijeko, osim što tamo nema laktoze ili dušika (jako popularan za pojačavanje kremastosti u suhom pivu). Određena jača piva, poput ječmenih i tamnih, su najbolja nakon dužeg vremena, čak i nakon nekoliko godina. Tijekom tog vremena, arome se razvijaju, hmelj gubi žestinu i preuzimaju ga složene komponente okusa.
Pivo zahtijeva puno vremena. Proces starenja mijenja mnoge spojeve i utječe na okus piva. Zato, nakon 150 godina proizvodnje piva, volimo reći, baš kao i u životu, u proizvodnji svaki trenutak je važan.
