Pivo dolazi u mnogim bojama, od zlatne do crne. Dok izgled ponekad može iznenaditi profilom okusa koje pivo ima (na primjer crna IPA), boja piva je bitna. Mjera boje važna je jer pivaru pruža teorijske i praktične informacije. Svaki pivar vodi svoje zapise i jedan od načina mjerenja dosljednosti piva je dosljednost boje.
Jedan od prvih pokušaja mjerenja boje piva bio je koristeći Lovibond stupnjeve (°L). Lovibond ljestvica dobila je ime po svom izumitelju Josephu Lovibondu, britanskom proizvođaču piva koji je u potrazi za osiguravanjem kvalitete piva počeo uspoređivati boju piva s nekoliko obojanih staklenih traka. Danas postoje dvije glavne metode za mjerenje boje piva, SRM i EBC. EBC (European Brewery Convention) je jedna od najraširenijih u Europi, a SRM (Standard Reference Method) se češće koristi u Sjedinjenim Američkim Državama.
Boja piva najviše ovisi o korištenim sastojcima, a slad je jedan od najvažnijih. Slad dolazi u različitim bojama. Sladari kreiraju slad Maillardovom reakcijom koja je slična reakciji tostiranja kruha. U ovom slučaju ječam se suši u peći i pojačava Maillard reakciju koja, ovisno o procesu, omogućuje sladarima da proizvedu različite tipove sladi, od blijede do tamne. Tamnije sladi poput čokoladne, crne sladi ili Special-B pivu daju tamniju boju i poseban okus te profil aroma (tj. čokolada, kava, kramela itd.). Čak i najmanja količina tamnijeg slada može utjecati na boju piva.
Na boju piva do neke mjere također mogu utjecati metode proizvodnje piva. Što se duže gnječi pivo, naravno, ovisno o sladu, pivo postaje tamnije jer zrno ostaje dulje u kontaktu s vodom. Također, što duže traje vrenje to boja mladog nehmeljivog piva postaje tamnija.
Boja piva je najčešće prva stvar koju primijetimo. Gledamo ga, pomirišimo ga i onda ga konzumiramo. To je prikaz jednostavne ljudske prirode. Iako je često uzimana zdravo za gotovo, zlatna boja finog lagera ili tama stouta skrivaju mnoge tajne i iznad svega, puno znanja.
